Navijači Željezničara naučili su u ovih nekoliko posljednjih godina da izraz "gore ne može" nikada ne treba koristiti. Uvijek može gore, barem kada je riječ o Želji.

Debakl od posljednjeplasirane ekipe na tabeli Posušja (0:3), čiji su igrači još tužni napustili stadion, jer su neozbiljnim gostima iz Sarajeva zabili samo tri umjesto desetak golova, pomakao je granice katastrofe. Naredna može biti samo - ispadanje u niži rang.

Sudeći prema rasporedu kakav Željezničar ima do kraja - na Grbavicu dolaze Slavija, Zrinjski, Sarajevo - grčevita borba za opstanak mogla bi, zaista, biti realnost nekadašnjeg šampiona BiH.

Ako ništa, bit će zanimljivo na Grbavici. Svaka naredna utakmica Želji je biti ili ne biti. To važi već za subotu, kada gostuju komšije iz Lukavice, koji pretenduju na šampionsku titulu. Samo je nekoliko trolejbuskih stanica od borbe za opstanak, do borbe za titulu.

Teško je reći ko je, zaista, kriv za ovu Željinu bruku i sramotu pa je možda najispravnije reći da su krivi svi: ovi što rade a ne znaju raditi, ovi što igraju a ne znaju igrati, ovi što treniraju a ne znaju trenirati ili oni što su nekada radili a danas samo "laprdaju".

No, ovo je i neka čudna pravda, zaslužena kazna. Nekada je bruka i sramota bila kada je Željo, nakon dvije uzastopne titule, bio viceprvak, nekada je blamaža bila poraz od Hartsa (0:2 u Edinburgu). E, sada uživajte!